RIJEKA – TURISTIČKI RAJ

U zadnje vrijeme naš grad sve se češće spominje kao nova turistička destinacija Jadrana. Zanimljiva je ta nagla transformacija kroz koju je Rijeka prošla u zadnjih petnaest godina od raspada socijalističkog sustava i osamostaljenja Hrvatske. Zanimljivo je kako se u korist stvaranja nove turističke destinacije olako odbacila sva industrija koja je izgradila ovaj grad i desetljećima ga držala na životu. Nemojte me krivo shvatiti, meni su japanski turisti koji svojim fotoaparatima sa zanimanjem slikaju povijesne znamenitosti jednako simpatični kao što su vjerojatno i svima, ali meni jednostavno nije jasno kako se u tako malo vremena tako puno toga može okrenuti naglavačke. Nije da smatram kako Rijeka nema što za ponuditi turistima jer tu su ipak Trsat, Stari grad i Korzo koji zaista spadaju u vrijednu kulturnu baštinu, ali da li je to dovoljno da možemo reći kako je Rijeka turistički grad? Naravno da nije! Upravo zato imamo i atraktivne noćne klubove po cijelom gradu. U njima svaki turist može pronaći nešto za sebe, a činjenica da su DJ-evi zaduženi za glazbenu podršku najvjerojatnije svi prepžili jedan isti CD zasigurno neće nikome zasmetati. Ako im slučajno i zasmeta možemo im uvijek prodat priču kako je Rijeka kolijevka rocka na ovim prostorima i sigurno jedini grad na svijetu koji se kiti nazivom rokerskog, a da niti u jednom klubu ne možete poslušati rock pjesmu. Možda nam jednostavno smeta što ljeto traje samo tri mjeseca, pa se tješimo tako što tokom cijele godine slušamo ljetne hitove. Ovim putem bih zato pohvalio sve koji se trude oživiti riječku rock scenu i otvaraju rock-klubove jer publika za nih definitivno postoji. Imamo mi tu i irske pubove za one profinjenijeg ukusa. Nažalost u te iste ne bi ušao niti jedan pošteni Irac sa trunkom samopoštovanja, pa makar mu rekli kako mu je to zadnja šansa u životu da popije pivu. Pred jutro ih zato možemo poslati u neko od narodnjačkih okupljališta i pružiti im priliku da iskuse jedinstveni doživljaj kakav sigurno ne mogu u svojim domovinama. Ako pak ništa ne upali lako ih pošaljemo u Opatiju, pa možda shvate kako im je dobro bilo u Rijeci. Nakon razgledavanja kulturnih znamenitosti i pijanih noći vrijeme je za nastavak turističkog boravka u Rijeci. Tu vidim iznimnu priliku da se goste upozna sa nekima od hrvatskih i riječkih običaja. Za početak predlažem lagano druženje i zbližavanje uz jutarnju kavicu. Prilikom ispijanja kave turisti se čude kako to da su svi na kavi umjesto na poslu, ali taj fenomen čak im ni mi ne možemo uvjerljivo objasniti pa ih na brzinu vodimo na ručak. Tu ne treba trošiti previše riječi – čevapi i kobase. Na sit želudac najbolje sjedne piva, a za to je potrebno naći najbliži dućan i uživati u još jednoj hrvatskoj tradiciji. Piva ispred dućana je neizostavan dio života u Lijepoj našoj i sa time treba upoznati sve uvažene goste. Ja osobno obožavam sjesti ispred dućana i sa ekipom popiti pivu uz ugodan razgovor o nogometu, autima i politici, trima stvarima u kojima je svaki Hrvat stručnjak čim se rodi. Možda bi goste zatim mogli odvesti u još jedan jedinstveni turistički obilazak. Odlazak na nogometnu utakmicu svima će biti zanimljiv jer ipak se radi o nacionalnom sportu. Prvo im naravno treba objasniti sva pravila i sve rizike dolaska na utakmicu. Uvjerljivo najzanimljivija je taktika fotografiranja Kantride sa ceste iznad stijena. Dva turista djelovala bi kao mamci i sa limenkama pive od 0,33 odvlačili bi policiju na dvije strane, a za to vrijeme druga dva koordinirano bi izvršili spuštanje zaštitne cerade i slikanje stadiona. Fotografije bi na kraju podjelili sa svojim suputnicima jer je ovaj manevar iznimno teško i opasno ponoviti dva puta. Zatim slijedi ispijanje pivi do kraja na nekoj skrivenoj lokaciji i ulazak na stadion. Nakon odgledane tekme i još nekoliko zanimljivih fotografija slijedi povratak u hotel i zatim odlazak iz Rijeke sa lijepim uspomenama. Nego o čemu sam ja ono pričao na početku? O industriji? Kako se ono zove ona naša ulica u Rijeci? Industrijska ulica možda? Zaista mi nije jasno da je došlo do toga da se na taj način odričemo naše prošlosti da čak mjenjamo i imena ulica. Istina je da je Milutin Barač bitna povjesna ličnost za Rijeku i za rafineriju, ali ta ulica će uvijek biti Industrijska isto kao što će jedna austrijska banka uvijek biti Riječka. Možda bi se prilikom određivanja budućnosti našeg grada ipak trebalo naći mjesto i za pokoju tvornicu ili se pak smatra da ćemo u bližoj budućnosti svi raditi kao turistički vodiči?

Ozren Burić

Add comment prosinac 4th, 2006