U ponedjeljak 13. travnja, oko podne, ispred kule kneza Nikole Frankopana u Krku, krenula je zanimljiva pješačka tura koju je sačinjavalo više od 200 ljudi: KRČKIM PUTEVIMA SPAROGA 2009. Jedna u nizu zanimljivih manifestacija kojima Grad Krk i TZ grada Krka animiraju goste izvan sezone i koje bi zasigurno mogle poslužiti kao uzor ostalim gradovima. (više o aktivnostima: www.tz-krk.hr) -
Šetnja je započela kroz drevne uličice grada, obalnom šetnicom i tzv. zelenim labirintom do hotela „Dražica“ i „Koralj“. nastavila se po poluotoku Prniba poznatom po maslinicima, oazama mirisnih borova i prirodnim „suncobranima“ od hrasta crnike, kako su to slikovito opisali promotori s Krka.
Maslinarskim putem dugačka povorka stigla je do malog pristaništa Sv. Mikul, blizu franjevačkog otočića Košljuna (nekoliko stotina metara nasuprot). Krčki brodovi „Otac Roko“, „Žara“, „Eigida“ i „Mali Pin“ prevezli su šetače Puntarskom valom, do Dunata. Nakon kraće vožnje uslijedilo je iskrcavanje na Dunatu pred samu istoimenu starokršćansku crkvicu. Na Dunatu bila je pripremljena i okrijepa, autohtono krčko jelo. Nakon pauze povorka je šetača postala “planinarska” i krenula uzbrdo prema Korniću, dok su se oni umorniji okrenuli organiziranom autobusnom prijevozu nazad za Krk. Vrijedi napomenuti da nije puno ljudi odustalo iako je i do tada pređen poprilični broj kilometara, a ipak učestvovali su i stariji ljudi, ali i mala djeca.
U Korniću je razgledan Muzej - autohtona krčka kuća - u kojem se može vidjeti kako su nekada živjeli naši stari. Nakon muzeja povorka nastavlja prema Muraju i Lakmartinu i maslinarskom cestom na Paradiso s kojeg puca prekrasan vidik na horizont, more i vizure otoka Plavnika, Cresa, Raba …
Po povratku u grad Krk pripremljena je velika fritaja od 1002 jaja! Naravno sa šparogama! Uz maslinovo ulje i odlično vino.
Za kraj vrijedi pohvaliti organizatore, koji su ovo odradili spontano i vrlo detaljno- ništa nije prepušteno slučaju,
pa je osim svega spomenutog važno reći da su povorku pratili članovi Vatrogasnog društva, koji su dijelili vodu učesnicima,
osiguravali prijelaze preko prometnica, i budnim okom pratili dali je sve u redu (problema nije bilo!).
Osim vode, u auto su nakrcali i hrpu slasnih
suhih smokava koje su zaista dobro došle prilikom ove poduže šetnje, koja se prilično svidjela i domaćima, ali i brojnim strancima.
Oni koji se nisu odlučili na ovu putešestviju po krku, zabavljali su se na Rivi gdje je organiziran i prigodan “mali proljetni sajam”
na kojem su prezentirani hrvatski originalni proizvodi, od suvenira do hrane, vina i drugog. Bilo je očigledno da je takva raznolika ponuda
veselila veliki broj stranih i domaćih turista koji su se odlučili provesti uskršnje blgdane po Krku.
Na slici vidimo gradonačelnika Krka kako veselo priprema jaja i šparoge, uz odobravanje velikog broja ljudi na završnoj fešti na Rivi.
Helgina replika Ozrenu…“Nitko nije više porobljen od onoga koji pogrešno vjeruje da je slobodan”
Moram podrobno odgovoriti, jer naprosto moram, a već pri prvom tvom tekstu sam to namjeravala, zbog jednog “malog” nadostatka pri prizivanju duhova Industrije, ali mislila sam da je to samo jedan benigni tekst. Ovo sad je već širenje neznanja, malignog, tako pristalog prosječnom Rječaninu kojeg u školi nisu naučili što je sve muzej, što galerija, što građansko društvo, što ekologija…Gdje zapravo čega ima, koje je čije ratište- moći ćeš, a polazim od toga da želiš, u životnoj školi srećom i dalje učiti, pa počuj i sada nekoliko stvari koje ti sigurno nisu tako daleke, ali eto, recimo da si ih, zanemario u svom spisateljskom zanosu.
Naime, strojeve u tvornice- da, ali u ekološki čiste tvornice. To ti je nedostatak u prvom tekstu. Ovo je vrijeme u kojem bogatuni koriste upravo zemlje ala Hrvatska da iskoriste zadnji tren prije EU standarda da otvore neko smeće i zatruju ljude i kraj u kojem naravno oni sami uopće ne žive. Ali ti živiš jel tako ? (Čitaj tekst o kamenoj vuni u Istri).
I tako životareći išao si u školu koja te šta se tiče ekologije, kao i svih nas, i mene, učila kako se trebamo brinuti o prirodi. A vrhunac je ostao u frazi “Volimo prirodu, naš grad, našu divnu Hrvatsku i plavo more”…a kako se za to stvarno boriti,… aaaa to nemojte, to nije za nas Hrvatiće. Znaš da ne znaš da je zaobilaznica uništila područje za koje je u planu od prije 20. godina pisalo – zabranjeno graditi sve, uključujući i kokošinjac, ali cesturinu može, jer se znalo da će se po kilometru ceste na klizištu dignuti lova, provizije u samom vrhu svjetskih provizija! Ali o tome više čitaj u tekstu posvećenom samo Draškoj dolini, koja će in memorijam zasluživati valjda dok god budu živi ljudi svijesni vrijednosti svog života, vode, zraka, a i novca, ako shvatiš na osnovu čijeg proračuna se gradila najskuplja cesta, a nije da nije bilo drugih projekata. Kažeš, gotovo je sad ? To je kao da kažeš da je drugi svjetski rat gotov, pa neofašozam nije bitan…Čovječe, budi sretan da oko tebe postoji ma i jedan čovjek koji reagira na SVOJU stvarnost, poput ekipe iz svijetskog svijeta ! Naravno, ispada Don Kihot, jer većina misli da naše probleme rješava Vlada, da je ta jednosmjerna demokracija prava demokracija.
Ne ide ti u glavu nerušenje starih lučkih skladišta, veliš ? Pa napravi malo prostora u glavi, pa nek uđe sljedeće u nju- ta su skladišta najstariji prmjer armirano-betonske gradnje u svijetu! Dio su austro-ugarske baštine tako specifične za Rijeku, i tako jedinstvene samo u Rijeci za cijeli Mediteran, uz Trst. Gle, time se bavi Društvo povjesničara, Klub Sušačana i slični obrazovani ljudi, pa uvijek možeš saznati više od njih, ali isto tako na svakom kiosku dostupnoj Sušačkoj reviji.
Znaš, muzeji odavno nisu zgrade s nekakvim izlošcima i maketama, ajde jesu i to, ali svjetski važni primjerci ostaju u svojim originalima, originalnim veličinama, i pravi su samostalni ekponati, u zaštićenim se zgradama i u Rijeci živi (vile na Belvederu npr…), a naš prijedlog nije da skladišta i Paviljon zjape, nego da se renoviraju i da u njima budu društveni i dijelom komercijalni sadržaji. I to nema veze samo s umjetnošću nego s kulturom življenja koja je kod nas takva kakva je i s te strane gledajuć, jasno mi je zašto tako usko razmišljaš.
Glede zastave Kreativne republike i nje same ! Imamo parlament, i Ustav…i objavit ce se kad se digne web, korak po korak, al to je tvoja briga ukoliko imas kakav konstruktivan prijedlog. Zastavu nije skinuo nepoznati počinitelj, nego radnik po nalogu Grada Rijeke, jer eto, njima- političarima, zastave popiju razum, ode pamet u trube, a da smo objesili ručnik nikom ništa. Stara zastava Rijeke je tu zbog starina, baštine Rijeke, a ako još ne znaš, jer očito je da ne prisustvuješ Javnim raspravama oko prostornih planova ovog grada, dio Benčića koji se ne ruši (čik pogodi koji) je i namjenjen umjetnicima i udrugama, (ukoliko to žele), društvenim zbivanjima.
A projekt za dimnjak nije pao s neba, a i da je, ideja nikog neće ozljediti, jer se dimnjak može renovirati, nego je inspiririran jednim europskim primjerom, gdje ljudi lijepo legnu na nešto poput strunjačee (Vidi u Malom salonu) i kroz tubu dimnjaka fokusiraju komadić neba… i tako prljavi dim zamjenjuje ljudska čežnja za čistim nebom. Ali za tako nešto moraš imati mašte, osim šta cijeniš umjetnost. Ali mašta se da razviti, a jedan od pomoćnih načina je boravkom u zanimljivim javnim parkovima, mjestima koja razbijau kliše dosadnih muzeja u koje onda niko i ne ulazi…. Nije Kreativna republika politička stvar, pa zato nije bilo političkog skandala, Kreativna je kreativna, stvaralačka, a stvaralaštvo nije samo umjetnost. Kreativno je šivanje botuna, kuhanje, pa i rušenje tvornica; ako pri šivanju trgaš najljepši dio odjeće (Paviljon), nešto s tobom nije u redu, nisi sretan, a Kreativna republika želi opuštene i sretne ljude, a takvi već žive u sredinama koje su nadišle ovaj naš hrvatski, općenito tranzicijski stres, kojem negativnim i pogrešnim informacijama nafilani ljudi samo pogoduju. Res publika, riječ od koje dolazi konvencija “Republika”, banalno i prostački ispolitizirana, znači samo- JAVNA STVAR. Na stvar…nadoveži -alaštvo. A u ovoj sadašnoj RH većina ljudi su poput inventara države, kao dio stvari na policama Konzuma.
Tebi Rafinerija ne smrdi ? Nisi čuo za alternativne obnovljive izvore energije? Ma jesi, znam da jesi, zato sam na početku napisala da si se vjerojatno zanio u spisateljskom nadahnuću. Vjerojatno ti je dopizdilo preturavanje papira u Metisu za reciklažu, pa si malo frustriran. (Posudi od Pileta National geografic o Braziliji u kojoj su se rađala kljasta djeca zbog zagađenja, a sada se u tim tvornicama mladi uče umjetničkoj reciklaži, da percipiiraju važnost toga što mi se sad cijeli grad grije na vlastitom smeću…(vremena u kojima te, ne streljaju nego otruju, pa te onda cijene).
Znaš, i moj je tata radio u Luci, čak se je upravo kod tih skladišta zakačio kao Supermen s plaštom, na motoru, a motor se rasturio par metara dalje! Možda su baš tvoj dida i njegovi pajdaši klimavo i ofrlje zakačili sajlu koja se otkačila i pokupila mog starog…i istovremeno mu spasila život. (Ili mu je motor spasio život?)
Tvoj dida ne zna za baštinu, ne zna ni moj tata, ne zna ni pravu vrijednost Draškog potoka iako se tamo igrao cijelo djetinjstvo, tj. Ratovao, bacao prave bombe kao dijete, i vidiš njegovo ratište je, kao i ono tvog nonića, zaista negdje drugdje nego naše, i njihovi suborci i politikanti koji su njima i obiteljima dali kruha zajebali su našu generaciju samo s jednim- prodali su nam skupo neznanje. Jer i t i ja znamo za puno stvari diljem svijeta, a nemamo pojma o baštini, o jedinstvenom staništu s najviše vrsta orhideja na jednom mjestu u Hrvatskoj (Draški potok), o tome da prevrne li se samo jednom cisterna na toj zaobilaznici naša pitka voda u kršu ostaje zagađena i za našu djecu. (Znaš da danas klincima u školi prodaju foru kako će živjeti u budućnosti bez vode, a ne nude im rješenje ?) Pa ti vidi jel se isplati biti uskogrudan, ciničan i pozivati se na naše Supermene i noniće, pa znaš da je i Lika puna takvih đedova koji i sad ne kuže kad im neko usred Like ‘oće stavit tvornicu kemikalija. Da preduhitrim tvoje pitanje- a u čemu je tu problem ? Kratak odgovor, pa u vodi, za detalje pitaj ako si spreman učiti.
Jer “Nitko nije više porobljen od onoga koji pogrešno vjeruje da je slobodan”Goethe
Rikard Benčić bio je partizanski narodni heroj koji je u Drugom svjetskom ratu goloruk ubijao mrske nam neprijatelje Nijemce, a svojim pogledom uništavao tenkove i rušio avione. Nije da omalovažam nečiju smrt (stvarno mi to nije cilj) nego se čisto osvrćem na neka prošla vremena u kojima ste prvo morali biti streljani kako bi vas počeli cjeniti. U njegovu čast i vječnu slavu tadašnja vlast imenovala je po njemu veliku tvornicu u kojoj će radni ljudi zarađivati svoj kruh i doprinositi besmrtnoj ideji bratstva i jedinstva. I ta tvornica je tako čitav niz desetljeća bila drugi dom za velik broj riječkih radnika, ali na kraju je ipak propala zajedno sa ostatkom riječke industrije. Na stranu činjenice što bi se stari Rikard okrenuo u grobu da zna kako velebno zdanje koje nosi njegovo ime sada propada i u njemu se gnjezde vrapci, komarci i ostale živine iz popularnih estradnih hitova, ta se tvornica sada našla i usred velikog političkog skandala. Naime, na teritoriju tvornice nedavno je proglašena Riječka kreativna republika Benčić! Njima ne paše rušenje starog dimnjaka jer oni imaju ideju kako tu treba biti neka vrsta kolonije za umjetnike ili tako nešto. Ma koji k….!? Jedina funkcija dimnjaka jest da provodi dim i točka. Ako dimnjak ne ispunjava svoju svrhu onda ga treba rušit jer postoji zaista realna opasnost da se s obzirom na stanje u kojem se nalazi sam sruši i zatrpa cjelu tu njihovu Republiku. Ali to nije sve! Republika je dobila i svoju zastavu u vidu stare riječke zastave iz 19. stoljeća. Ta je zastava izvješena na dimnjak i nedugo zatim skinuta od strane nepoznatog počinitelja. Čitava populacija Republike (ca. 3-5) shvatila je taj čin kao neslužbeno priznanje njihove države. Prilikom svoje euforije građani su očito zaboravili da svaki pravni entitet koji se želi nazvati republikom mora imati ustav, parlament i barem nekakvu diobu vlasti. Ali to je u krajnju ruku manje bitno jer je ipak trud i dobra namjera to što se cijeni. Mene doduše muči ta situacija jer mi sve to djeluje nelogično. Već sam se odavno pomirio s činjenicom da od oporavka industrije neće biti ništa, ali nije mi jasno da netko prosvjeduje protiv rušenja dimnjaka i zagovara osnivanje neke kvazi-republike umjesto da se bori za vraćanje strojeva u hale koje su za njih i izgrađene. Ne želim nikoga uvrijediti, ali ovo mi djeluje kao borba protiv vjetrenjača i pokušaj da se privuče medijska pažnja (čak i donekle uspješan mora se priznati). Nemam ja ništa protiv umjetnika i umjetnosti, dapače cijenim umjetnike i umjetnost, ali šta je previše je stvarno previše. Tvornice su za strojeve, a muzeji za umjetničke radove! Niti je u redu trpat slike u tvornice, niti strojeve u muzeje. Iskoristit ću ovu prigodu da se osvrnem na još nekoliko građanskih i političkih inicijativa koje su mi u zadnje vrijeme zapele za oko. Tako je još jedna udruga pod imenom REP nedavno prosvjedovala protiv nove riječke zaobilaznice. Njihove ekološke ciljeve bi možda i ja podržao da zaobilaznica nije već odavno završena. Ne ide mi nikako u glavu ni pošteđivanje starih lučkih skladišta od rušenja. Moj dida je radio u Luci gotovo čitav radni vijek i nije mu jasno kakva su ta skladišta baština i koja je trenutačno njihova svrha i potencijal. Nije ni meni. Svaka bitka ima svoj rat i svoje ratište, ali ovdje nema ničega…
U centru jedne od najplodnijih istarskih dolina, između s jedne strane zakonski zaštićenog krajolika (570 ha), a s druge strane Parka prirode Učka, gradi se najveća tvornica kamene vune na svijetu. 51 ha plodnog zemljišta pićanska općina je prodala (poklonila) po simboličnoj cijeni od 1.98 eura po metru kvadratnom danskom proizvođaču kamene vune tzv. Rockwool - u. Više info—>>>>
Proces proizvodnje kamene vune vrlo je riskantan po okoliš i krajnje opasan po ljudsko zdravlje. Čak i iz manjkave “Studije o utjecaju na okoliš” koju je naručio Rockwool, a izveo Ekoenerg d.o.o. iz Zagreba ,saznajemo niz više nego alarmantnih podataka.Iz tri dimnjaka( 75m, 30m i 10m visokih ) sprovoditi će se emisija znatnih količina : sumpornih oksida( godišnje najmanje 2 700 tona), koncentriranih kiselina ( 1000 tona) , ugljik monoksida-osobito otrovnog i bezmirisnog plina (600 tona), nepoznate količine iznimno
otrovnih spojeva teških metala,dioksina,amonijaka, kancerogenih organskih spojeva poput formaldehida i fenola (plinovi neugodna mirisa), vrlo toksične prašine iz većeg dijela postrojenja ect…
Za proizvodnju bi se koristilo najmanje 75 000 tona koksa godišnje uz već postojeće: Cementara (30 km udaljena)-40. 000 tona ugljena, Vapnara (10 km)- 20.000 t ugljena, elktrana (8 km)- 600.000 tona ugljena.Granice ispuštanja koje navodi Studija su za većinu tih tvari i spojeva 200%, 300%, 500%, a za sumporne okside (sumporna kiselina, kisele kiše) čak i 3 600% iznad dopuštenih prema evropskim propisima za spalionice otpada.Studijom izostavljeni visokokancerogeni ugljikovodici( PAH),zatim teški metali (ponajprije živa i kadmij) i neke bitne informacije, imale su za cilj prikriti prave razmjere onečišćenja i opasnosti po zdravlje građana.
Tvornica bi radila 333 dana u godini, 24 sata na dan. Za početak bi lokalnim cestama neprekidno prometovalo 140 kamiona na dan a za par godina kada se tvornica proširi tj.duplira taj broj bi bio 252 kamona dnevno.Lokacija na kojoj se tvornica upravo gradi je konkavna dolina u podnožju Učke gdje je slabo strujanje zraka osobito pri oblačnom vremenu. Isto tako, nalazi se iznad i pored nekih od najvećih podzemnih tokova tako da je realna mogućnost kako će emisije iz proizvodnog procesa trajno zagaditi lokalne i cjelokupne istarske vodotokove (krš, porozno tlo) i ozbiljno ugrozit zdravlje svih stanovnika Istre.Već sada je u Istri stopa određenih vrsta raka za 50% viša nego u ostatku RH.
Zavod za javno zdrastvo Pula već sada skriva podatke analize vode (nisu dostupne ni novinarima ni gradjanima Istre).
U radijusu od samo 10 km koji se navodi kao “impact” zona Rockwoolovih emisija nalazi se 30-tak agroturističkih gospodarstava koji su uzeli kredite od države, a sada im se tu dovodi teška industrija (pravana država?). Zanimljivo je i napomenuti da su uz prodaju zemljišta lokalni političari i hrvatska vlada Rockwoolu velikodušno zajamčili i niz dodatnih koncesija.Općina Pićan je oslobodila Rockwool plaćanja 5,7 miliona eura koje su oni bilimdužni platiti za komunalni doprinos i druge naknade i uz to im oprostila plaćanje poreza na dobit na 10 godina.Isto tako HEP se obavezao izdvojiti 2,75 milijuna eura iz svog džepa kako bi preuredio trafostanicu za potrebe tvornice.Dakle kada se sve zbroji, ispada da su hrvatska vlada i općina Pićan u stvari platili Rockwoolu kako bi došao u Istru. Postavljaju se pitanja: -Zašto je jedna od najplodnijih lokacija u Istri prodana za smiješnu svotu,manju čak od svote koju je Slovenska vlada tražila od Rockwoola za teren u podnožju nuklearke Krško?
-Kako se ova sumljiva investicija uklapa u viziju Istre kao turističke destinacije i ” očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti” koja se spominje u nedavno završenom nacrtu “Regionalno operativnog programa” Istarske županije?
- Kome je u interesu da se zbog jedne tvornice kamne vunežrtvuje zdravlje i egzistencija svih građana Istre?
U zadnje vrijeme naš grad sve se češće spominje kao nova turistička destinacija Jadrana. Zanimljiva je ta nagla transformacija kroz koju je Rijeka prošla u zadnjih petnaest godina od raspada socijalističkog sustava i osamostaljenja Hrvatske. Zanimljivo je kako se u korist stvaranja nove turističke destinacije olako odbacila sva industrija koja je izgradila ovaj grad i desetljećima ga držala na životu. Nemojte me krivo shvatiti, meni su japanski turisti koji svojim fotoaparatima sa zanimanjem slikaju povijesne znamenitosti jednako simpatični kao što su vjerojatno i svima, ali meni jednostavno nije jasno kako se u tako malo vremena tako puno toga može okrenuti naglavačke. Nije da smatram kako Rijeka nema što za ponuditi turistima jer tu su ipak Trsat, Stari grad i Korzo koji zaista spadaju u vrijednu kulturnu baštinu, ali da li je to dovoljno da možemo reći kako je Rijeka turistički grad? Naravno da nije! Upravo zato imamo i atraktivne noćne klubove po cijelom gradu. U njima svaki turist može pronaći nešto za sebe, a činjenica da su DJ-evi zaduženi za glazbenu podršku najvjerojatnije svi prepžili jedan isti CD zasigurno neće nikome zasmetati. Ako im slučajno i zasmeta možemo im uvijek prodat priču kako je Rijeka kolijevka rocka na ovim prostorima i sigurno jedini grad na svijetu koji se kiti nazivom rokerskog, a da niti u jednom klubu ne možete poslušati rock pjesmu. Možda nam jednostavno smeta što ljeto traje samo tri mjeseca, pa se tješimo tako što tokom cijele godine slušamo ljetne hitove. Ovim putem bih zato pohvalio sve koji se trude oživiti riječku rock scenu i otvaraju rock-klubove jer publika za nih definitivno postoji. Imamo mi tu i irske pubove za one profinjenijeg ukusa. Nažalost u te iste ne bi ušao niti jedan pošteni Irac sa trunkom samopoštovanja, pa makar mu rekli kako mu je to zadnja šansa u životu da popije pivu. Pred jutro ih zato možemo poslati u neko od narodnjačkih okupljališta i pružiti im priliku da iskuse jedinstveni doživljaj kakav sigurno ne mogu u svojim domovinama. Ako pak ništa ne upali lako ih pošaljemo u Opatiju, pa možda shvate kako im je dobro bilo u Rijeci. Nakon razgledavanja kulturnih znamenitosti i pijanih noći vrijeme je za nastavak turističkog boravka u Rijeci. Tu vidim iznimnu priliku da se goste upozna sa nekima od hrvatskih i riječkih običaja. Za početak predlažem lagano druženje i zbližavanje uz jutarnju kavicu. Prilikom ispijanja kave turisti se čude kako to da su svi na kavi umjesto na poslu, ali taj fenomen čak im ni mi ne možemo uvjerljivo objasniti pa ih na brzinu vodimo na ručak. Tu ne treba trošiti previše riječi – čevapi i kobase. Na sit želudac najbolje sjedne piva, a za to je potrebno naći najbliži dućan i uživati u još jednoj hrvatskoj tradiciji. Piva ispred dućana je neizostavan dio života u Lijepoj našoj i sa time treba upoznati sve uvažene goste. Ja osobno obožavam sjesti ispred dućana i sa ekipom popiti pivu uz ugodan razgovor o nogometu, autima i politici, trima stvarima u kojima je svaki Hrvat stručnjak čim se rodi. Možda bi goste zatim mogli odvesti u još jedan jedinstveni turistički obilazak. Odlazak na nogometnu utakmicu svima će biti zanimljiv jer ipak se radi o nacionalnom sportu. Prvo im naravno treba objasniti sva pravila i sve rizike dolaska na utakmicu. Uvjerljivo najzanimljivija je taktika fotografiranja Kantride sa ceste iznad stijena. Dva turista djelovala bi kao mamci i sa limenkama pive od 0,33 odvlačili bi policiju na dvije strane, a za to vrijeme druga dva koordinirano bi izvršili spuštanje zaštitne cerade i slikanje stadiona. Fotografije bi na kraju podjelili sa svojim suputnicima jer je ovaj manevar iznimno teško i opasno ponoviti dva puta. Zatim slijedi ispijanje pivi do kraja na nekoj skrivenoj lokaciji i ulazak na stadion. Nakon odgledane tekme i još nekoliko zanimljivih fotografija slijedi povratak u hotel i zatim odlazak iz Rijeke sa lijepim uspomenama. Nego o čemu sam ja ono pričao na početku? O industriji? Kako se ono zove ona naša ulica u Rijeci? Industrijska ulica možda? Zaista mi nije jasno da je došlo do toga da se na taj način odričemo naše prošlosti da čak mjenjamo i imena ulica. Istina je da je Milutin Barač bitna povjesna ličnost za Rijeku i za rafineriju, ali ta ulica će uvijek biti Industrijska isto kao što će jedna austrijska banka uvijek biti Riječka. Možda bi se prilikom određivanja budućnosti našeg grada ipak trebalo naći mjesto i za pokoju tvornicu ili se pak smatra da ćemo u bližoj budućnosti svi raditi kao turistički vodiči?
